|
|
...у корак са светом !!! |
|
|
|
|
"Trenirajte ozbiljno !" Fudbal je sport sa neprekidnim trčanjem različitog intenziteta. U zavisnosti od pozicije u timu, varira i zastupljenost intenzivnog trčanja i sprinta u odnosu na hodanje i lagano trčanje (vidi sliku 1). |
|
|
|
|
|
|
|
Slika 1: Zastupljenost pojedinih vidova kretanja u zavisnosti od pozicije igrača |
|
|
Lagano
trčanje =
manje od 80 % od Vo2 max, ili brzina od 10.5 km/h i manje. |
|
|
Veliki broj autora definiše fudbal kao igru koju
karakteriše veliki broj sprintova, što je u neku ruku pogrešno imajući
u vidu da igrači provode veliki deo vremena hodajući i lagano trčeći.
Ljudsko telo zavisi od
tri energetska izvora koji se koriste u zavisnosti od vrste mišićne
aktivnosti, intenziteta, trajanja i karaktera rada. Ono što fudbal čini
interesantnim za kondicione trenere je činjenica da se u fudbalu
kombinuju sva tri energetska izvora. Za vreme igre, ova tri energetska
izvora zavise jedan od drugog. S
obzirom da su njihove karakteristike različite (razlikuju se po energetskom
kapacitetu-ukupnoj količini energije koju sadrže i energetskoj
moći-količini energije koja se oslobađa u jedinici
vremena; prim. prev.), oni moraju biti pojedinačno trenirani, da bi se
brže razvili i da bi što brže obezbedili što više energije. U toku vežbanja
sva tri izvora blisko zavise jedan od drugog dok varira samo procenat
njihovog učešća. Iako selekcija igra presudnu ulogu u vrhunskom sprintu i maratonu, za postizanje vrhunskih rezultata, energetski sistemi moraju intenzivno trenirani korišćenjem specifičnih vežbi. Na primer, energija potrebna da se održi prosečna brzina sprinta od 22mph na 200 ili manje metara i prosečna brzina od 12.1 mph za maraton, obezbeđuju se iz dva potpuno različita energetska sistema (preovlađujući energetski sistemi potrebni za trčanja pri različitim brzinama prikazani su na slici 3.) Primarni energetski izvor za sprinterske discipline do 400m je PCr (CP - fosfagenski). Od 400m do 1500m, primarni energetski izvor je anaerobna glikoliza. Za discipline preko 1500m, sportisti koriste aerobni metabolizam. Prosečna dužina koju igrači pretreče u toku fudbalske utakmice iznosi 11 do 13 kilometara. |
|
|
|
|
|
Slika
3: Primarni
energetski izvori/brzina trčanja © 1996-2000 Nicholas Institute for Sports Medicine and Athletic Trauma. |
|
|
Iako je
beskonačan sprint nemoguć, sposobnost da se izgradi aerobna izdržljivost
povećava procenat maksimalne brzine koju je moguće ponavljati.
Dobra aerobna izdržljivost je ključ za sprint u smislu kvantiteta
(koliko sprinteva u toku utakmice) i kvaliteta (sprint bez usporavanja). Radna sposobnost je uslovljena nivoom zamora igrača, koji je direktno uslovljen ličnim nivoom pripremljenosti. Najveća prednost dobre kondicione pripremljenosti je mogućnost održavanja istog ili višeg intenziteta u dužem vremenskom periodu bez padova u performansama. Ono što je primarno je rad na poboljšanju Vo2 max iz razloga poboljšanja aerobne baze a samim tim (pošto je izražen kao procenat Vo2 max) i radne sposobnosti. |
|
|
|
|
|
Slika
4: Smanjenje
brzine trčanja sa povećanjem dužine © 1996-2000 Nicholas Institute for Sports Medicine and Athletic Trauma. |
|
|
Igra se menja! Broj utakmica
odigranih tokom sezone se povećava iz komercijalnih razloga (TV
gledanost, prodaja ulaznica itd). U isto vreme FIFA, takođe iz
komercijalnih razloga, uvodi nova pravila u nastojanju da učini igru
intenzivnijom i bržom. Jedan od primera je i upotreba povratne lopte za
golmana u kasnim 80-tim. U prethodnom periodu, bilo koji tim je mogao
neograničeno vraćati loptu do golmana koji bi je uhvatio i ponovo
dodao nekom od igrača...i tako u krug. Najpoznatiji primer (tj.
najsramotniji) je primer Intera iz Milana u kupu UEFA, koji je da bi zaštitio
svoje vođstvo od 1-0 koristio ovo dodavanje skoro 20 minuta. Vreme
aktivnog igranja u toku utakmice (vreme kada je lopta u igri) se neprestano
povećava a samim tim i ukupna količina rada (trčanja) koja se
zahteva od igrača (vidi sliku 5.) |
|
|
|
|
|
Slika
5: Promena dužine
trajanja aktivne igre u 90-tim godinama |
|
|
Još jedna interesantna činjenica je da se golovi postižu posle dužeg odigravanja ili faze posedovanja lopte. Iz tog razloga organizam igrača mora biti spreman da održi produžen i intenzivan napor koji se ponavlja (slika 6.). |
|
|
|
|
|
Slika
6: Odnos
trajanja igre i postignutih golova |
|
|
Taktika se
menja takođe. Na primer, sve više timova igra u formaciji 3-5-2 ili
5-3-2. Ovakve formacije zahtevaju univerzalne igrače koji mogu trčati
po bočnim stranama u sklopu njihovih ofanzivnih i defanzivnih zadataka. Količina
trčanja u savremenom fudbalu se povećava kao i učešće
svih energetskih izvora. Ipak, specifičnost fudbalske igre ostaje
primarno aerobna (po količini). Limitirajući faktor je anaerobni
deo, tj. onaj deo koji daje efikasnost i kvalitet igre. ...Na kraju, kao
zaključak, morate biti izuzetno fizički pripremljeni ako želite
uspeh u modernom fudbalu... Mislite li da znate
dovoljno ? Copyright © 2002 http://www.soccerconditioning.net/, unless otherwise noted. All rights reserved.
preveo: mr Vladislav
Ilić |
|
Početna
| O
nama | Predavači
| Nastavni
plan | Konkurs
| Studentski
odsek | Novosti
| Foto
| Kont@kt
copyright 2004 Akademija fudbala Beograd, Deligradska 27/III
design by kvik@rt studio